Arheološki park Aquae Lasae

U periodu antike na prostoru današnjeg grada Varaždinske Toplice nalazilo se nadaleko poznato rimsko naselje Aquae Iasae (1-4.st.). Dobar strateški položaj, blaga klima, te specifična geološka situacija s termalnim ljekovitim izvorima , glavni su razlozi naseljavanja ovog područja tijekom više tisućljeća . Da su Rimljani zatekli tradiciju korištenja termalne vode govori i sam naziv rimskog naselja – AQUAE IASAE – voda Jasa / panonsko – ilirsko pleme koje je naseljavalo ovo područje krajem 1. tisućljeća pr. Kr.

Zahvaljujući sustavnim arheološkim istraživanjima u Varaždinskim Toplicama koja se provode od 1953. godine otkriven je kompleks rimske javne arhitekture na površini od 6000m2, u raznim fazama izgradnje od 1.-4.st. Najbolje su sačuvani objekti nastali nakon Konstantinove obnove, odnosno tijekom 4.st. po. Kr.

Antički kompleks se sastoji od kupališnog dijela zgrade kupališta s bazenima i kupališne bazilike koja je kasnije prenamijenjena za kršćanski obred , foruma okruženog trijemovima na kojem se od rimskog vremena sve do danas nalazi nadaleko poznati izvor termalne ljekovite vode te kapitolija.

Svi dijelovi ovog kompleksa čiji su zidovi sačuvani u visini 2 do 3 metra bogato su opremljeni izuzetno dobro sačuvanim tehničkim, civilizacijskim i kulturno – umjetničkim sadržajima onog vremena: rimska kaptaža izvora termalne vode, sustav kanala za opskrbu i odvodnju ljekovite vode, grijanje , kvalitetni podovi, kameni pragovi, zidne freske, reljefi i skulpture .

Prirodni izvor termalne vode temperature 58 stupnjeva celzijevih na prostoru Varaždinskih Toplica nalazi se u današnjem arheološkom parku na prostoru foruma, a arheološka istraživanja potvrdila su njegovo korištenje tijekom 2000 godina. Oko ovog izvora termalne sumporne ljekovite vode u rimsko vrijeme izgrađen je centralni dio naselja – forum s trijemovima i kapitolij. Sačuvani su hramovi posvećeni Minervi, Jupiteru i Junoni.

U jesen 2006. godine započeta su arheološka istraživanja središnjeg dijela rimskog foruma , gdje se nalazio rimski izvorišni bazen. Provedena istraživanja su dala izuzetno zanimljive podatke o načinu na koji su Rimljani koristili termalnu vodu, odnosno izvorište .
Pokazalo se da je prirodno izvorište ograđeno velikim bazenom veličine 8 x 13,5 metara , koji je bio građen od velikih kamenih blokova , a voda se odvodila u kupalište sistemom kanala . Otkriven je i kanal – preljev s kojim se višak termalne vode odvodio u kanalizaciju.

Do sada je jedini sličan primjer ovakvog bazena poznat u Engleskoj u rimskom naselju Aquae Sulis (Bath) , pa je ovaj primjer iz Varaždinskih Toplica od neprocjenjive vrijednosti za poznavanje dostignuća rimskog graditeljstva . Na primjeru Varaždinskih Toplica može se zaključiti da je veličina bazena doprinijela i hlađenju vode, budući da je temperatura od 58 stupnjeva celzijevih previsoka za direktno korištenje. To sve govori o visokom dostignuću rimskih inženjera koji su izuzetno dobro poznavali prirodu izvora i način kako riješiti njegovo korištenje , odnosno kako prikupiti prirodni izvor te zatim kontrolirano vodu odvoditi u kupališta.

Tijekom istraživanja unutar izvorišnog bazena, pronađeni su dijelovi kamenog okvira, baze stupova , dijelovi natpisa, nekoliko komada rimskog novca, a izuzetan je nalaz mramorne ploče s reljefnim prikazom tri nimfe. Na temelju brojnih natpisa i nekolicine reljefa koji su do sada otkriveni, poznato je da je izvorište bilo posvećeno nimfama .
Ovaj prvorazredni spomenik antičke arhitekture jedan je od malobrojnih u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i jedini u toj mjeri sačuvan u kontinentalnoj Hrvatskoj, nalazi se na najnižoj terasi topličkog arheološkog parka u središtu današnjeg grada pa osim kulturno – povijesnog ima i izuzetno turističko značenje .